Mali ljudi, velika poruka

Oduvek smo učeni da se mudrost stiče iskustvom, a iskustvo ide s godinama, pa se negde nedovoljno opravdano nameće zaključak da za mudrost treba imati godina. I to dosta godina, bogme. Time vođeni poverovasmo da nam mudre savete valja tražiti samo od starijih, što i nije neistina, ali ne mora ni nužno biti tačno. Negde usput, negde u gomilanju tih godina zaboravili smo najveće lekcije. Ili smo ih zaboravili ili su nas drugi ubedili u suprotno. One najbitnije životne istine nam zapravo kažu deca. Da stvar bude bolja, da bismo do tih istina došli, dovoljno je da ih samo pomatramo. Stvari koje sam ja naučila od svoje petomesečne ćerke su sledeće:
🔸️Mnogo ti malo treba za sreću, mama. Evo meni je dovoljno da te vidim. Ili da te čujem. Samo da znam da si tu.
🔸️Moguće je voleti bezrezervno i bezuslovno, mama. Ja sam ti dokaz.
🔸️ Možeš da budeš srećna ceo dan. Vidi mene.
🔸️ Počneš da živiš kad dobiješ nekog za koga bi umro. Sad shvataš potpuno smisao ove floskule, je l da, mama?
🔸️Mama, vidiš li  da ustvari uopšte nije teško ustajati noću?
🔸️Nisi ti više centar sveta, ali si nestvarno srećna zbog toga.
🔸️ Sve ovo što ja radim tebi i ti si radila nekom, mama. 
🔸️ Zbog mene imaš mnogo više obaveza ali i mnogo više volje da sve to postigneš.
🔸️ Nisi ti meni dala život, život je tebi dao mene. 
🔸️ Ja sam te birala. Birala sam baš sad da dođem jer kako bismo inače došle do poente, a ona je u stvari i najvažnija lekcija...
🔶️Jel bi shvatila bez mene koliko si jaka, mama?
I biće ih još dosta. Učiću od nje dok sam živa, a nisam ni mogla da odaberem boljeg učitelja. U osnovi, ne nauče oni nas ništa novo, ništa što nismo znali i sami. Samo nas podsete na sve to što smo vremenom, na putu odrastanja, zboravili...


Коментари

Популарни постови